ZANIMLJIVOSTI O BAKALARU

Poznat i kao sredstvo plaćanja još u doba Vikinga, kojima je bio osnovna namirnica na dugim plovidbama, sušeni bakalar zauzima važno mjesto u ribarskoj tradiciji Norveške.
Bakalar za sušenje najviše se lovi na sjeveru Norveške, u Lofotskom otočju. U doba mriještenja odrasli se bakalar, prateći golfsku struju, kreće vodama tog norveškog bisera. Oni sporo plivaju, ali mogu putovati i do 200 milja kako bi došli do mjesta za razmnožavanje tijekom sezone parenja.
Lov na bakalar stoljećima je utkan u tradiciju otočkih ribara. No u preradi bakalara sudjeluju i drugi otočani koji čiste i pripremaju ribu za sušenje. Dva-tri mjeseca nakon ulova riba izgubi više od 80 posto težine, te se kao takva može konzumirati i godinama poslije.
Bakalar koji je sušen bez soli naziva se štokfiš. Popularniji način konzerviranja, sušeni i soljeni bakalar, poznat je kao slani bakalar, slana riba, sušeni slani bakalar ili klipfiš. Dobiva se sušenjem nakon soljenja, što ga čini pogodnim za dugotrajno skladištenje, cjelogodišnji izvoz i ugradnju u razna jela. Stvaranje slane ribe učinilo je bakalar jednom od najbrojnijih, najunosnijih i najvažnijih riba u europskom ribarstvu.